crnogorska vina

Legenda o vinu

Legenda o vinu

Nije poznato kada je čovjek popio prvu čašu vina, ali jedno je sasvim sigurno, oduvijek ga je smatrao Božjim darom.

Postoje razne legende o tome ko je i kada zasadio prvo sjeme ovog božanskog pića. Jedna od njih je priča o persijskom kralju Djemu.

Legenda kaže da je pomenuti vladar posmatrao vježbu svojih najboljih strijelaca, kada mu je pogled privukla velika ptica, koja se borila za život, jer joj se zmija obmotala oko vrata. Kralj je naredio svojim strelcima da ubiju zmiju, što oni i učiniše, a pošto su bili vrhunski strijelci, nisu ubili pticu. Zahvalna krilata ljepotica doletjela je do kralja i iz kljuna pred njega spustila nekoliko neobičnih sjemenki, koje je on odmah spustio u plodnu persijsku zemlju.



Iz sjemena je izrasla biljka, koja je posle nekog vremena počela rađati slatke bobice. Kralj je uživao jedući ga. Kako se loza razvijala, pomenuti vladar poče višak odlagati u drvenu burad. Međutim, kako je posle nekog vremena nastupilo grožđano vrenje, a kralju se taj prvobitni opori ukus nije dopao, on dade nalog da se na burad u kojem je vrelo grožđe, napiše "otrov".

Jednog dana, najlepša devojka iz njegovog harema razbolje se od tuge što je kralj zanemaruje i odluči da popije "otrov" iz bureta i prekrati svoju bol.

Umjesto da umre, ona je ozdravila, razveselila se, proljepšala i podmladila, kao "rascvjetala ruža" i kralj Djem tek tada shvati kakvo mu je sjeme dala zahvalna ptica, te ga nazva Darou-e Shah, što bi se u slobodnom prevodu moglo nazvati kraljevskim eliksirom. Od tada se, kaže legenda, vino smatra ljekovitim.

Tako je "kraljevski napitak", postao čudotvoran liek, ali i sastavni dio svih ceremonija i veselja u Persiji, a kasnije i širom svijeta.

Da je vino zaista izuzetno piće i da, pored toga što uveseljava i liječi, ono i spaja ljude, govori i činjenica da korijen riječi "vino", kažu, potiče iz sanskritskog jezika, odnosno, riječi "vena", koja znači "prijateljski".

Tako se "najinternacionalnija reč" kod Grka piše woinos, Italijani, Španci i Sloveni ga zovu vino, Francuzi, vin, Jevreji vayin, Njemci wein, Arapi wa-yn.

Vino je pored navedenih kvaliteta bilo inspiracija za stvaralaštvo mnogim umjetnicima, naročito pjesnicima i kompozitorima, a u vjerskim obredima i običajima, postalo je njihov sastavni dio.

U crkvenim obredima, kod primanja pričesti, na primer, pogača se zaliva krvlju Isusovom, odnosno vinom i vjernici ga uz najdublje poštovanje i osjećaj blagostanja i zahvalnosti primaju kao dar Božji, nagradu i oprost.

Vino opušta, inspiriše iskrenost, jer se ljudi uz njega oslobađaju maski i predstava o sebi samima, i uz ovu božansku kapljicu postaju ono što u stvari jesu, pa otuda izreka "in vino veritas", u vinu je istina.

Ipak, da bi priča o vinu i blagodetima koje ono donosi, bila kompletna, treba napomenuti, da se svi pozitivni efekti vina postižu samo kod njegovog umjerenog konzumiranja. Prevelike količine "rajskog napitka" prelaze u svoju suprotnost, pa umjesto da liječi, ono razboljeva, umesto da spaja, ono razdvaja, a umjetnička kreativnost prerasta u apatiju.

U danima najvećeg hrišćanskog praznika, Vaskrsenja Hristovog, vino će na "jutrenju" prilikom vaskršnje pričesti, a posle velikog posta, blagotvorno osvježiti i nagraditi usta vjernika.

monami_kotor.jpg
bogdan.jpg