Vinarija Bogojević -Staniseljići
Vinarija Bogojević - Staniseljići
Poslije Kamenice, kamenog mora na ulazu u Lješansku nahiju, su Staniseljići. Stani, nijemo govore, naseli se - započni život. Zemlje je samo za nekoliko ozidanih terasa medju stijenama. Samo za lozu, da dok se pati od sunca koje cijelo ljeto neprestano prži, traži vodu korijenom, uz kamen, duboko u dno zemlje.
Iz naših vinograda, vinograda Bogojevića iz Staniseljića, pored sunca i kamena, pruža se i čudesan vidik. Na Rijeku Crnojevića. I, preko Velikog blata i Zete, na Skadar. Na bedeme u koje je uzidana mlada Gojkovica. Na prozore nekadašnje tamnice iz koje je Vuksan od Rovaca gledao vrhove brda Lješanske nahije. Gledao u – slobodu.
Naši stari, od davnina, gajili su lozu, upoznavali ljekovite trave i pripitomljavali pčele.
Tajne predaka Bogojevića, skrivene u vjekovnom preživljavanju izmedju kamena i sunca, ispaćenoj lozi iz Staniseljića dale su magična svojstva.
Naš vinograd ima čudesnu geografiju. Iznad sela, pri vrhu brda, središnji dio prostire se po pitomoj zemljanoj oazi, sa svake strane opkoljenoj kamenom. Ostala tri uvukla se medju samo stijenje. Duga ljeta, nesnosnih vrućina, skoro bez kapi kiše, naučila su našu lozu na stalno preživljavanje. Kad krene rod, a potom, zrenje, kada se vide iscrpljeni čokoti, jedino što čovjeka obuzima je osjećaj zahvalnosti. I poštovanja.
Tako se odnosimo prema svakom ubranom grozdu. Prema svakom zrnu. Kako smo od starih Bogojevića, s koljena na koljeno, učili. Rod našeg vinograda i danas tako putuje - od berbe do podruma.
Podrum je u staroj kamenoj kući. Gdje je bilo naše ognjište. Gdje su se radjala djeca. Gdje se nastavljala loza.
U istoj prostoriji u kojoj je boravio sveti Petar Cetinjski kada je dolazio da miri zavadjena lješnjanska bratstva. U kojoj se i danas osjeća miomiris sveca i blagoslov prijateljskoj kući Bogdana Bogojevića.
Tu su, sada, hrastova burad u kojima vino odležava. Tu i lozova rakija zrijeva. I travarice, po starim recepturama, nastaju.
Miriše na lavandu, ruzmarin i neven. Miriše na bosiljak.
Na policama su brižljivo poredjane flaše. Vino Bogdan, Pavlova rakija, Pavlova travarica, Srčanik, Kleka, Orah, Lincura, Kopriva.
Stara kuća Bogojevića je sačuvana. Nova je nastala kao prirodno proširenje. Pored podruma vina za goste smo obezbijedili i prostoriju za degustaciju vina i rakija. Prostranu trpezariju za uživanje u domaćim specijalitetima. I četiri dvokrevetne sobe za odmor.
I posebnu priču – arhivsko vino iz podruma Bogojevića.
Nije bez razloga Plutarh, još prije nove ere, konstatovao: „Vino je od svih pića najprijatnije, od svih ljekova najkorisnije, a od sve hrane najukusnije“.
